34
Summer semester finished two weeks ago and all I have left till my
Summer starts properly are only three more exams. Left off obligations
catch up with us and sometimes we feel stuck, specially when there's
83 degrees out and all you want to do is go out on the beach or read a
book in the shade of a giant tree. We wander in our minds and we wish to
be somewhere else, doing something else, like for example things we
really love, but we're here cursing ourselves for doing the
things we don't like, but actually have to do. I've had that
problem for ages. Don't get me wrong, I love what I study, but most of
the times that keeps me from doing what I truly love, like
writing this blog, going out on photo sessions and editing the content.
Looking at my agenda list I realized that it's not strange for me
feeling so damn unhappy all the time when my list looks something like:
- Study for Renaissance final - Read Michael Loux- Metaphysics for final
- Write an essay on Phenomenology of perception
- Clean out the house...
So
I realized that all I have to do is add one more list, just next to
this one, name it 'Things I want to do' and adjust accordingly. You know
that saying ''What you can do today, never leave for tomorrow.'' Whoever thought of that was a damn genius but I
never realized it before because I was always too lazy to do all of it
in one day and then got piled up with obligations I kept delaying. Every
day is a new opportunity for us to jump out of bed, drink our
energizing morning coffee and attack the day with strong attitude and
happiness. And there's no better way to do it than to have an 'Unilist' of one
or two things we have to do and one or two of what we want to do. Ones we have to do will always be waiting for us, and if we don't
find time for what we love, we'll find yourself hating our lives and
feeling miserable because what we love keeps getting pushed away. Our
time is our time only and we are in charge of what we do with it, so
compare the lists, adjust and work on it. We'll find ourselves grateful
for creating even few moments in a day, where we can heal our soul with
things we love to do. Sea of love, S. ________________________________________________________________________________________________
Ljetni semestar
je završio prije dva tjedna i sve što mi je ostalo prije nego ljeto započne
kako treba su samo još tri ispita. Zaostale obaveze nas sustignu i ponekada se
osjećamo kao da smo zapeli, pogotovo kada je vani 30 stupnjeva i sve što želimo
je ići na plažu ili čitati knjigu u hladu ogromnoga drveta. Gubimo se u svojim
mislima i želimo biti negdje drugdje, raditi nešto drugo, primjerice, stvari
koje doista volimo, ali smo ovdje i psujemo na sebe što moramo obavljati glupe
stvari koje ne volimo a eto, moramo. Imala sam taj problem godinama. Nemojte me
krivo shvatiti, ja doista volim ono što studiram, ali većinu vremena me to
odvraća od onoga što zapravo volim, kao pisanje ovoga bloga, odlaženje na photo
sessione i editiranja sadržaja. Gledajući u svoju listu ciljeva, shvatila sam
kako nije čudno što se osjećam tako nesretno većinu vremena, kada moja lista
izgleda nekako poput ovoga:
-Učiti za završni
iz renesanse
-Pročitati:
Michael Loux- Metafizika za završni
-Napisati esej na
temu fenomenologija percepcije
-Očistiti kuću…
I tako sam
shvatila da sve što trebam je dodati još jednu listu, odmah pored ove i nazvati
ju 'Stvari koje želim raditi' i prilagoditi ih. Znate onu izreku ''Ono što
možeš napraviti danas, nikada ne ostavljaj za sutra.'' Tkogod se ovoga sjetio
je genije, ali nikada to prije nisam shvaćala jer sam uvijek bila previše
lijena za obavitisve u jednom danu, pa
bi tako završila zatrpana obavezama koje sam nastavljala odgađati. Svaki dan je
nova prilika za nas da skočimo iz kreveta, popijemo svoju energizirajuću
jutarnju kavu i napadnemo dan sa čvrstim stavom i srećom. I nema boljeg načina
za to nego imati 'Unilistu' jedne, dvije stvari koje moramo i jedne ili dvije
koje želimo raditi. One koje moramo obaviti će nas uvijek čekati i ako ne
pronađemo vremena za ono što volimo, zateći ćemo sami sebe kako mrzimo svoj
život i osjećamo se jadno jer ono što volimo konstantno biva odgurano od nas.
Naše je vrijeme jedino naše i mi smo zaduženi za to kako njime raspolažemo,
prema tome, usporedimo liste, prilagodimo ih i krenimo. Tako ćemo pronaći
zahvalnost u sebi jer smo kreirali barem par trenutaka u danu gdje možemo
liječiti svoju dušu sa stvarima koje volimo. More ljubavi, S.
