34
Haruki Murakami sad that when people open their heart, they get better.
That is one of the most amazing things I have ever read. We go through
life mostly shut inside ourselves because we had bad experiences with
people, in relationships, marriages or casual 'get togethers'. We give up
too soon and for many years we walk this earth in fear of getting hurt
again so we open up to someone rarely or maybe even never. We end up
lonely. And when we do get into a relationship, we don't realize most of
the times how relationship is a compromise where two sides find a
common language and support each other every day. Sometimes we even
forget to give before asking something in return. We forget that love
isn't always rainbows and butterflies in our stomach, because there are
days when things get tough, but those are the days when a true love
shines through. Love is a symbiosis and it's a choice. Every day we
choose to love that person whom we share our life with. Sometimes, we
burden them too much with our problems forgetting that the other person
is also a person with their problems and that they need support from us
just like we do from them. Sometimes it takes a smallest spark to start a
fire and sometimes we burn each other not even realizing that, no
matter in what life situation we are, the most important thing is that
we have that one soul beside, who is a reflection of us, with who we
share everything and no matter where we are, we have a home away from
home. We live for ourselves and for others and everything we do is for
ourselves and for others because in the end it's all about finding
someone who you wanna share good news with. ''To live alone one must be either a beast or a god.'' -Nietzsche ________________________________________________________________________________________________
Haruki Murakami
je rekao da kada ljudi otvore svoje srce, budu bolje. To je jedna od najljepših
stvari koje sam ikada pročitala. Prolazimo kroz život zatvoreni u sebe jer smo
imali loša iskustva s ljudima, u vezama, brakovima ili ležernim 'druženjima'. Odustanemo
prerano i mnogo godina hodamo ovom zemljom u strahu da će nas netko ponovno
povrijediti, pa se otvaramo vrlo rijetko, pa čak i nikada. Završimo usamljeni.
A kada i uđemo u vezu, ne shvaćamo većinu vremena kako je veza kompromis u
kojem dvije strane nađu zajednički jezik i podržavaju jedno drugo svaki dan.
Ponekada zaboravljamo dati prije nego što tražimo nešto zauzvrat. Zaboravljamo
da ljubav nisu uvijek duge i leptirići u stomaku jer postoje dani kada stvari
postanu teške, ali to su dani kada prava ljubav isija na vidjelo. Ljubav je
simbioza i izbor. Svaki dan mi biramo voljeti tu osobu s kojom dijelimo svoj
život. Ponekada ih previše opterećujemo svojim problemima zaboravljajući da je druga
osoba također osoba sa svojim problemima i da treba našu potporu kao i mi
njenu. Ponekada je dovoljna najmanja iskra da započne vatru, a ponekada palimo
jedno drugo ne shvaćajući da, bez obzira u kojoj smo životnoj situaciji,
najvažnija stvar je da imamo jednu dušu pored, koja je naš odraz, s kojom
dijelimo sve i bez obzira na to gdje smo imamo dom daleko od doma. Živimo za
sebe i druge i sve što radimo radimo za sebe i druge jer na kraju najvažnije je
pronaći nekoga s kim želimo podijeliti dobre vijesti. ''Živjeti sama može samo životinja ili bog.'' -Nietzsche