34
Happy Tuesday lovers, so happy to write again.
I've been caught up with one exam I had left and recently got to my
hometown to work at the Vinkovačke Jeseni fair. Did you know that
people make more decisions in September after they get back from their
holidays than for the New Year? And did you know that they stick to that
decisions more than they do to the New Year ones? So I made a decision
to publish some new kind of post types and freshen things up a bit. This
Summer was all about people, and all Summer I was surrounded with
amazing creative individuals who showed me the world through their eyes
and made me believe again that world's not such a bad place after all. I
remember not getting into the Academy. It was the worst thing that
happened to me because I didn't even get a chance to prove myself and
maybe inspire someone with who I am and with what I have to offer. I
remember realizing in that moment that no matter what I graduate, I will always be a person who will make anybody feel like a somebody and if I
ever get a chance that I'll open up a huge gallery that will be a place
for inspiration and a start point for everyone to get their chance to be
discovered. I love how every person is a lesson or a blessing and that
every one on this planet has something new to teach us. This is my new
project, the people project in which I'm gonna interview artists,
athletes, musicians, photographers, dancers, actors, that are at the end
of the day none of that but people. Let them inspire you. I'm starting the project with an interview with my
dear friend Maja Milocanovich from Pula, Croatia at whose place I've
spent amazing three days and got to know her as an artist and as a
person and made great friend. Happy and sparkly as she is, nobody would
give her 30 and that is the proof for all of you out there that age
don't mean sh**. Live your life the way you want to because there are no
right way, only your way. Let her inspire you. Sea of love. ____________________________________________________________________________________________________
Sretan vam utorak ljubavnici, tako sam sretna da ponovno pišem. Zadržao me ispit koji
mi je ostao, a i nedavno sam došla u Vinkovce kako bi radila na Vinkovačkim
Jesenima. Jeste li znali da ljudi donesu više odluka u rujnu nakon što se vrate
sa svojih godišnjih odmora nego za novu godinu? I jeste i znali da se tih
odluka drže više nego onih novogodišnjih? Tako sam i ja donijela odluku da
započnem s objavljivanjem postova nove vrste i malo osvježim stvari. Ovo se
ljeto vrtjelo oko ljudi i cijelo sam ljeto bila okružena nevjerojatnim
kreativnim pojedincima koji su mi pokazali svijet kroy svoje oči i naveli me da
ponovno vjerujem da svijet nije tako loše mjesto na kraju svega. Sjećam se kada
nisam upala na akademiju. Bila je to najgora stvar koja mi se dogodila jer
nisam dobila priliku da se dokažem i možda inspiriram nekoga onime tko jesam i
onime što imam za ponuditi. Sjećam se kako sam u tome trenutku shvatila da bez
obzira na to što ću diplomirati, uvijek ću biti osoba koja će bilo koga
potaknuti da se osjeća kao netko i ako ikada dobijem priliku da ću otvoriti
veliku galeriju koja će biti mjesto za inspiraciju i početna točka za svakoga
da dobije svoju šansu da a se otkrije. Volim to kako je svaka osoba ili lekcija
ili blagoslov i kako nas svatko na ovoj planeti ima nečem novom za naučiti. Ovo
je moj novi projekt, projekt za ljude u kojem ću intervjuirati umjetnike,
sportaše, glazbenike, fotografe, plesače, glumce koji su na kraju dana ništa
drugo nego ljudi. Dopustite im da vas inspiriraju.
Započinjem projekt
intervjuom sa svojom dragom prijateljicom Majom Milocanovich iz Pule kod koje
sam provela prekrasna tri dana i upoznala ju kao umjetnicu i kao osobu i stekla
odličnu prijateljicu. Vesela i svjetlucava kakva jest, nitko joj ne bi dao 30,
a to je dokaz za sve vas tamo da godine ne znače ništa. Živite svoj život onako
kako želite jer ne postoji pravi put, samo vaš put. Dopustite joj da vas
inspirira. More ljubavi, S.
When was the first time you
started getting interested in painting/creative expressing?
I don't really remember when I
didn't express myself creatively. I started painting very early and I always
tried my best. My earliest memories are paintings for my dad, mostly sunsets,
birds, bugs, ballerinas some of which I still keep. I was happiest in
kindergarten when we would create something.
_____________________________________________________________________________________________________
Kada si prvi put postala zainteresirana za slikanje/ kreativno
izražavanje?
Ne sjećam se zapravo nekog vremena kada se nisam kreativno izražavala. Crtati
sam počela jako, jako rano i uvijek sam se trudila. Neka najranija sjecanja su
mi da sam tati crtala uvijek neke zalaske sunca, ptičice i kučice i balerinice,
nekoliko tih radova još imam.
Sjećam se da sam u vrtiću bila najsretnija kada bi nešto izrađivali..
Which emotions make you
create?
Mostly any kind. There just has
to be something that moved me, thrilled me, something that caused an emotion
inside of me. Sometimes I create in full bliss and happiness and sometimes of
course in pain. One of my favorite ones, Marilyn with the silver tears came
into being after I started a new phase in my life. Those tears are not the sad
ones but more like some kind of cleaning…
_____________________________________________________________________________________________________
Koji osjećaji te nagone na stvaranje?
Zapravo, bilo koji. Samo da postoji nešto sto me ganulo, sto me oduševilo,
nešto sto je u meni pokrenulo emociju. Nekad stvaram u potpunom blissu i sreći,
a nekad me naravno i bol natjera da slikam. Jedna od mojih najdražih slika,
Merlinka sa srebrnim suzama, je nastala nakon sto sam započinjala neku novu
fazu u životu, ali ona ne bi trebala biti tužna. Vise su te suze neko
čišćenje.
Tell me a few words about your
creative process.
It depends on the phase in which
I'm in. Sometimes I just sit and don't get up from the canvas even thought I
didn't have any kind of plan before it. And sometimes I don't have time to just
sit and paint so I sketch an idea in my planner, write the color palette and
feeling I wanna transfer.. Now I'm in a phase where I don't paint that much, at
the evening I'm talking to my darling on the phone for a couple of hours and in
that time I'm just stroking my brush around the canvas creating an abstraction
which shows some kind of feeling I have at the moment and actually serves as a
safe harbour.
_____________________________________________________________________________________________________
Reci mi par riječi o svom umjetničkom procesu.
Dosta to varira, zavisi u kakvoj sam fazi. Nekad samo sjednem i ne ustajem par
sati od platna, mada prije toga nisam imala nikakav plan ni smjer u glavi. A
nekad ne stižem sjesti i slikati, pa onda skiciram na brzinu u planer ideju,
zapišem oko nje paletu boja ili osjećaj koji želim prikazati.. Sada sam u fazi
kada ne crtam toliko, navečer pričam sa dragim na telefonu po par sati i u to
vrijeme mažem kistom po platnu, nekakvu apstrakciju, koja samo prikazuje neki
moj osjećaj, i zapravo mi sluzi kao neka mirna luka.
Where do you find your
inspiration?
Women inspire me, colours,
sunsets, photography, emotions, arrivals, departures.. Music has a big impact
on me. It also impacts on how I'm gonna paint. If I listen to Madeliene Peyroux
than everything is dreamy, soft and womanly and if I listen to J. Cole or Kanye
then everything is more with some kind of strong manly energy. Maybe I'm the
only one who notices it.
_____________________________________________________________________________________________________
Gdje pronalaziš svoju inspiraciju?
Inspiriraju me žene, boje, zalasci, fotografija, emocije, sastanci, odlasci..
Puno na mene utječe i glazba. Isto tako puno utječe na to kako ću slikati. Ako
slušam Madeleine Peyroux, onda je sve nekako sanjarski i nježno i ženstveno, a
ako slušam J.Colea ili Kanyea, onda je sve nekako vise s nekom snažnom, muškom
energijom. Možda to i samo ja primjećujem.
Favorite artist and artwork.
Klimt is definitely my favorite.
I love his women and the gold on his paintings, colours and flowers and I think
it shows in my paintings. Also I love Frieda Kahlo. J That's obvious too because she's my subject every
now and then. Her paintings are so wonderful, but what I admire most are her
strength, character, style and the fact she painted mostly herself. That's like
my ultimate girl power. But otherwise, The Kiss
and The Lady With Fan by Klimt are the dream of the dreams.
_____________________________________________________________________________________________________
Najdraži umjetnik i djelo?
Klimt mi je definitivno najdraži. Obožavam njegove žene i njegovo zlato po
slikama i boje i cvijeće, i mislim da se to i u mojim slikama vidi. Volim jako,
jako i Fridu Kahlo. To je isto očito jer je svako malo moj subjekt. Njezine
slike su mi divne, ali se još vise divim njezinoj snazi, karakteru, stilu, tome
sto je slikala većinom sebe.. To mi je bas nekakva ultimativna ženska snaga.
Inače, The Kiss i Lady With Fan od Klimta su mi san snova.
What do you want to accomplish
in your professional career?
I don't have some crazy dreams to
be world-famous, but I would love to come to the point in which I can live off
selling my paintings. I would love to have a studio where people could come and
have a cup of coffee or tea and watch me paint, buy some of my work, listen to
music I play for myself while I'm creating, where maybe they could also create
something or read a book.. Like a magical place for hang outs. Something
similar to my room with wooden floors, hundreds of plants and wavy curtains
with light shining through.
_____________________________________________________________________________________________________
Što bi htjela ostvariti u budućoj profesionalnoj karijeri?
Nemam neke lude snove da budem svjetski poznata, ali voljela bi doci do toga da
mogu živjeti samo od prodaje slika. Voljela bi imati i neki studio u koji bi
ljudi mogli sjesti i popiti kavu ili čaj i gledati kako slikam, kupiti neki
rad, slušati glazbu koju puštam sebi dok stvaram, gdje bi možda neki i sami
nešto stvarali ili čitali knjige.. Kao neko čarobno mjesto za druženje. Nešto
slično mojoj sobi s drvenim podovima, stotinama biljaka i lepršavim zavjesicama
kroz koje sjaji sunce.
Favorite book and quote.
Oh I wouldn't dare to pick out
because at least 20 of them changed my life in some ways and that is like a
standard for a good book for me. Maybe as a favorite author I would pick out
Murakami because my knees start to shake from how good of a writer he is and
how some of his lines just compel me. He writes like he's painting. Norwegian Wood
means a lot to me as same as The Wind-Up Bird
Chronicle. I have a huge amount of quotes I
like and I have a few notebooks that are filled with them, but my favorite
is: "Stock your mind, stock your mind. You might be poor,
your shoes might be broken, but your mind is a palace.''
_____________________________________________________________________________________________________
Najdraža knjiga i citat.
Uff, knjigu samo jednu se ne bi usudila izdvojiti. Bar jedno 20 njih su mi
promijenile život barem malo i to je inače moj standard za dobru knjigu. Možda
bi kao najdražeg autora izdvojila Murakamija jer mi koljena klecaju koliko je
on dobar pisac i koliko me nekad njegove rečenice znaju očarati. On piše kao da
slika. Norveška
šuma mi puno znaci, isto kao i Ljetopis ptice
navijalice.
Citata isto imam jako puno dragih, zapravo, nekoliko bilježnica ispunjenih od
korica do korica.. Ali jedan od sigurno dražih je:
''Napuni svoj um, napuni svoj um. Možeš biti siromašan i cipele ti mogu biti
pokidane, ali tvoj je um palača.''
Biggest challenge at the moment?
Not painting all my canvases in black because I miss my man?
Remembering to be exactly who I am at every given moment. Lately I've
been more into that mindset where I'm always aware of myself but sometimes-
like everybody else I guess, I unconsciously adapt to something that's not mine
but something taught, ''normal'', expected. I don't know does it make any
sense, but I'm trying ro stay close ''to myself''. Even thought it's likely a
challenge that's gonna be here forever.
_____________________________________________________________________________________________________
Najveći izazov trenutno?
Ne farbati sva platna cijela u crno jer mi fali moj muškarac?
Sjetiti se u svakom trenu biti točno ono sto jesam. Sve vise sam u stanju uma
da sam skroz i stalno svjesna sebe, ali ponekad se - kao i svi valjda,
nesvjesno prilagodim nečemu što nije moje, nego naučeno, "normalno",
očekivano. Ne znam ima li to smisla, ali pokušavam stalno ostati "blizu
sebi". Mada je to vjerojatno izazov koji će uvijek biti tu.